Moj katolički svećenik se protivi homoseksualnim brakovima, sad me je sram ići u crkvu

Nikada se ne bih svrstao u duboko duhovnog i predanog katolika, no u ranim tinejdžerskim godinama odlazio sam na misu otprilike jednom tjedno. Vjerovao sam (i još uvijek vjerujem) u Boga i čak sam jednom mjesečno čitao molitve na misi. Ali, jedne subote navečer 2013. na tjednom bdijenju odjednom sam se osjetio odvojenim od ove religije u koju sam bio kupljen da vjerujem i poštujem.

crkva

za koga ćeš se udati, momci iz kviza

Bilo je to tijekom svećeničke propovijedi kada je pokazao na stražnji dio sobe i pozvao zajednicu da potpiše peticiju koju je on tamo stavio. Sada sa 16 godina, kao i mnogi mladi ljudi, postao sam vrlo skeptičan po pitanju brojnih pitanja i naravno, kako odrastate, vaša banka logike i znanja prirodno se povećava i počinjete preispitivati ​​određene stvari.



Dakle, kada je moj župnik potaknuo mene i još 100-tinjak članova zajednice da se službeno suprotstave homoseksualnim brakovima, bio sam zapanjen. Kao strejt tip, nikada nisam naišao na homofobiju prema sebi i nikada nisam bio žrtva maltretiranja zbog svoje rase, porijekla ili izgleda, tako da je ovo bio prvi put da sam ikada razmišljao o tome koliko su utjecajni ljudi, posebno u vjeri i politici, došli su demonizirati i u biti maltretirati određene skupine ljudi.

Te subote navečer moj je mjesni župnik mogao usmjeriti vlastitu i što je još važnije pažnju svoje publike na nepravdu koja je učinjena žrtvama u operaciji Yewtree, tekućoj humanitarnoj krizi u Siriji, zajednicama koje su bile razorene štednjom, opasnosti od trećeg podzemnog nuklearnog testa Sjeverne Koreje, tuge voljenih osoba koje su ostale nakon bombaških napada u Bostonu ili bilo kojeg drugog problema (domaćeg ili globalnog) koji je prouzročio bol i patnju sredinom 2013.

Umjesto toga, odlučio je skrenuti svu našu pozornost na ovaj predloženi zakon koji dopušta istospolnim parovima da se vjenčaju. Ne samo da nam je skrenuo pozornost na ovo pitanje nego nas je pozvao da mu se suprotstavimo kad god je to moguće. Te večeri nikad se nisam osjećao tako nevezano i posramljeno zbog nečega što mi je nekada bilo tako drago.

Dugin_zastava_povjetarac

kako pušiti u svojoj sobi i ne biti uhvaćen

Drevna institucija koja je nekoć propovijedala toleranciju, oprost i pomirenje napustila je sve svoje temeljne vrijednosti i započela kampanju mržnje i ugnjetavanja kako bi gurnula LGBT zajednicu u podzemlje. Službeni stav Katoličke crkve o homoseksualnosti je da prihvaćaju da ljudi možda imaju homoseksualne osjećaje, ali bi bilo grijeh postupiti prema tome – kako društvo poput našeg uopće može tolerirati ovaj odvratni oblik predrasuda?

Predugo su manjinske skupine svih vrsta bile ugnjetavane od strane moćnih, bilo da se radilo o europskim Židovima 1940-ih, Afroamerikancima 1960-ih, ili čak ženama od početka vremena. Ipak, u 21sv-stoljetnu Britaniju ne učimo iz pogrešaka povijesti i biramo otuđiti i progoniti manjinu koja ima ista prava kao i svaki muškarac ili žena.

Od tog dana prestao sam ići u crkvu i nedavno sam počeo uviđati pukotine u navodno čistoj slici religije bilo da se radi o seksizmu, homofobiji, rasizmu ili nekom od mnogih drugih neograničenih oblika predrasuda, pri čemu nije isključena niti jedna religija. Sada ni jedne minute ne kažem da su predani katolici ili religiozni ljudi u krivu ili imaju predrasude. Međutim, po mom mišljenju, Isus kojeg poznajem bi se posramio onim što se dogodilo te noći i sumnjam da bi to osjećao sam.